Sve keramoskulpture izrađene su u "raku", starojapanskoj tehnici pečenja keramike, u kojoj nastaju karakteristični efekti na glazuri "krakle", u vidu mrežastih pukotina ili pjenastog cvjetanja, a nastaju postupkom snižavanja temperature u karbonizacijskim uvjetima.

U nizu kemijskih procesa i reagiranju organskih i anorganskih tvari, rukovođeni keramičarskom vještinom i imaginacijom, glazirani predmeti dobivaju neponovljivu i nepredvidljivu strukturu finih nitastih pukotina, između kojih se poput poslaganih pločica mozaika, zrcale ostaci glazure. Takva faktura odražava iskonsku snagu primarne materije, zemljanog objekta, koja kao da se htjela osloboditi naknadnog premaza ispod kojeg se pojavljuje njezino crno-sivo tkivo.

Uz cjelovite premaze glazurom skulptorica Đurđica Horvat primjenjuje i djelomično i potpuno premazivanje i to tako da između šamotne gline i glazure ostaju čvrste i sigurne granice, koje zatvaraju izlomljene djelove sa geometrijskim konotacijama te se čini kao da je objekat sastavljen od više raznovrsnih i raznoradnih dijelova, što istovremeno pridonosi njenom skulpturalnom i slikarskom karakteru.

Za izradu takve vrste keramičkih umjetničkih djela upotrebljava se specijalna šamotna pročiščena glina i njoj sukladne glazure.
Postupak se sastoji od zagrijavanja objekra na velikoj temperaturi i takav užareni objekat se vadi iz peči i baca u anorgansku ili organsku tvar (piljevina ili suho lišće) ili se lagano polijeva sa vodom.

Nakon postupnog hlađenja objekta se mora oprati i očistiti. Takav postupak vrlo je interesantan za razne manifestacije i događanja, jer svojom atraktivnošću plijeno pozornost publike.

Ostala umjetnička djela izrađena su od bijele ili majolica gline te glazirana engobama u velikoj električnoj peči na visokoj temperaturi.

Svaki umjetnički rad ima svoj certifikat koji govori o njegovim tehničkim podacima, a ujedno dokazuje vjerodostojnost i autorizaciju svakog djela ponaosob.